Svijet umjetnosti i inspiracija

Milica Bjelanović rođena je u Zrenjaninu, gdje i danas živi i stvara. Godine 1988. diplomirala je na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, a zatim je pohađala poslijediplomski studij u klasi prof. Živka Đaka. Od 1989. godine članica je SULUV-a.

Milica je izlagala na više od stotinu skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (u Japanu, Španjolskoj, Poljskoj, Švedskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Francuskoj, Mađarskoj) te je sudjelovala na više od 30 umjetničkih kolonija. Njezina se djela nalaze u zbirkama diljem svijeta.

Zašto ste odabrali grafiku? Čime vas je privukla?

Grafika je vrlo tajanstvena i uvijek pripremi neko iznenađenje, ali su mogući i eksperimenti. Budući da radim s crnom, bijelom i onim malim nijansama sive, to je za mene najjednostavniji način da izrazim osjećaje, emocije i raspoloženja.

Biste li mogli izdvojiti jednu grafičku tehniku kao omiljenu, ili barem onu kojom se najčešće bavite iz nekog razloga?

Da, to je akvatinta. Radim je najčešće i najdraža mi je jer nudi najviše mogućnosti.

Vaše su grafike posjetile zaista mnogo zemalja i znatan broj vaših radova nalazi se u zbirkama diljem svijeta. Je li to upravo prednost grafičke tehnike u usporedbi sa slikanjem na platnu, na primjer?

Da, naravno. Grafiku zapakirate u tubu i pošaljete u svijet.

Na većini vaših radova, barem onih koje smo imali priliku vidjeti, prevladavaju crna, bijela i nijanse sive, ali pojavljuju se i trenuci kada trebate boju kako biste u potpunosti izrazili svoju ideju. Kada se to događa?

Kada imam potrebu izazvati neku senzaciju, umjetnički incident, trebam boju. Najčešće su to osnovne boje, kada ih koristim, onda je to crvena, plava, žuta, dakle čista boja. Ne miješam ih i ne tražim određenu nijansu, već mi služi kao senzacija.